Tvoj lik je odsjaj u oku mom,
ne znam kako si stala,
ljubav je velika,
a ti si toliko mala.
Osjećam da mi srce sve jače kuca,
našla si put do moga srca.
Znam da nećeš htjeti izaći van,
nek ti moje srce bude tvoj stan.
Umorna si ljubavi od puta,
odmaraj se, ispavaj u srcu mom.
Sad sam sretan, i srce mi tiho kuca,
da te ne probudi,
ljubavi moja,
smislu života mog.
Ja ne mogu vrijeme vratitit,
ni tamne oblake pozlatiti,
ali vam mogu svima u Božjem hramu,
pjesme srcem dati,
i sa suzom u oku se rastati,
Jer nas ljubav Božja prati,
ljubimo ga,
kao što sunčane zrake ljube planetu našu,
sa povjetarcem što ju miluje,
i oblak kišom umije.
To je lako,
to može srcem i dušom skoro svatko.
Kud me nosiš vjetre mio,
više nisam gdje sam bio.
Igraj se sa mnom kako hoćeš,
u proljeće nećeš moći,
tada će moja braća doći.
Sa starcima možeš kako hoćeš,
u mladosti se nisam bavio sportom,
a ti me guraš da uporno trčim.
Stani vjetre silni,
pa se odmaraj,
da se i ja od tebe odmorim.
Osijek, najljepši grade,
ti u mom srcu s pjesmom ostade.
Nekada je tu gospodario vitez slavonke ravnice,
podrumi su bili puni kutjevačkog vina,
i tavani pšenice.
O tvojoj ljepoti pjevaju slavuji i ptice pjevice,
glas o životu u tebi po planeti širile su ptice selice.
Drava je to Dunavu rekla,
pored nje se riba kuhala i pekla.
Medo je u zološkom na panj, kao na bubanj svirao,
noj pokraj njega glavom dirigirao.
Patke su plovile po rijeci,
nema ljepšeg grada na planeti,
prijatelju s pjesmom to reci.
NAJVIŠE IMA LJUBAVI KOJE SU KAO KAP KIŠE
DOĐU, RASPADNU SE I NEMA IH VIŠE.
ZNAM, TOLSTOJ JE O TOME PISAO
JER SJEĆANJE IZ MOJIH MISLI NISAM IZBRISAO.
MOJA LJUBAV PREMA MARIJI VEĆ
47-U GODINU TRAJE I DVOSMJERNA JE.
OSJEĆAM SVAKI NJEZIN DAH,
NIKADA JE NISAM PRESTAO VOLJETI.
SVAKI JE DAN VOLIM SVE VIŠE,
VOLJET ĆU JE DOK MOJE SRCE DIŠE
I U VJEČNOM ŽIVOTU
VOLJET ĆU JE NAJVIŠE.
NAJLJEPŠE MELODIJE
SU MELODIJE
BOŽJE POEZIJE.
VAL KAD SE PJENI,
MUNJA S VJETROM KAD
SE LJUTI,
OBLAK KIŠOM KAD
SUZE LIJE,
SUNCE KAD SE SMIJE,
DUŠU MI GRIJE.
NAJLJEPŠE MELODIJE,
MELODIJE
BOŽJE POEZIJE.
UM SVEVIŠNJEG
BLISTA POEZIJOM
JA TO NE SHVAĆAM,
JA NEMAM MIRA,
TO JE NAJLJEPŠI PLAMEN,
TO JE OLIMP
BESKRAJNOG SVEMIRA.
MOJE PLITVICE,
MOJE DUŠE ZJENICE,
TU JE TESLINA MAJKA
PLELA SVOJE
PLETENICE.
GDJE GOD NA PLANETI
SVJETLOSTI IMA
TU JE TVOJ SIN
NIKOLA TESLA
OSTAO U SRCIMA
S PJESMOM
VJEKOVIMA,
NA SREĆU I RADOST
NA PLANETI
NAMA SVIMA.
VJEKOVI ĆE PROĆI
ALI SUMNJAM DA ĆE
SLIČAN TESLI
PO BOGATSTVU MISLI
I STVARALAČKOJ SPOSOBNOSTI
DOĆI.
NE MOŽE SE MOSTOVA SRUŠITI
TOLIKO MEĐU NARODIMA
KOLIKO IH BISERI PJESNIKA
MOGU PJESMOM NAPRAVITI.
SUNČANE ZRAKE
SIJU NA SVE STRANE,
ONE JEDNOSMJERNE
IMAJU MANE.
NEKI SAD GOVORE O RATU,
ODREĐENO VRIJEME TRAŽI
ODREĐENE LJUDE,
NEKI SU TREBALI RANIJE
DA SE PROBUDE.
SADA JE VRIJEME MIRA
I U POLJU SLOBODAN LET LEPTIRA.
SVAKI ČOVJEK JE VELIK
ONOLIKO KOLIKO JE SPOSOBAN DA PRAŠTA,
SAGRADIT ĆE MOSTOVE
S PJESMOM PJESNIČKA MAŠTA.
Lijepa si i tiha, kao blagi valovi mora,
kao najljepša zora.
Ti si sunce koje mi treba,
ti si dio moga neba.
S tobom sam bogat za sva vremena,
ti si najljepša žena.
Ti si jutro koje u svitanje kao dragulj blista,
volimo se srca čista,
kao proljeće kad cvijeta i lista.
Ako me ljubavi za tebe netko pita,
ti si moja preljepa Afrodita.
Ti si rođena od morske pjene
i nebeskog svoda,
tebe nije na svijet donijela roda.
Ljepotice svih vremena,
ti si najljepša žena.
Ja sam sretan,
srce se veseli,
pokraj tebe ljubavi,
nikoga ne želi.
Ja u ljubavi našu slavu slutim,
srce pjeva, ne želi da šutim.
-pjesma je posvećena mojoj supruzi Mariji, koju nikada nisam prestao voljeti.
Gazela na Dravi stoji i kubike vode broji.
Broji kada prođe neki čamac,
broji kada prođe neki zeko,
neće zeko da pređe preko.
Zeko kod kopike stoji
i gleda lijepu gazelu kako samo broji.
Ne vrijedi što sam toliko lijepa,
svejedeno me ljudi gaze,
i preko mene prelaze.
Brojat ću još možda tisuću ljeta,
dok mi sestra ne da smjenu
i ja odoh u penziju privremenu.
Bole me leđa,
nabavila sam cosmodisc,
da me manje vrijeđa.
Ćao zeko, ne idi preko.
Petar Malbaša 